Kako jedna legenda kazuje, tri perioda
života jedne devojke Ane se reflektuju u tri kolorita latica cveta dan i noć.
Jednom davno ljubazna i naivna devokja Ana živela je u malom selu. Ona je
verovala u sve i uvek je pronalazila opravdanja za sve što ljudi čine. Nažalost
jednoga dana upoznala je prepredenog zavodnika koji je naveo Anu da se zaljubi
u njega koristeći predivne romantične reči i ljubavne izjave. Ana ga je nežno
volela. Ona je posvetila svom voljenom celo svoje srce i ceo njen život.
Neprođe dugo i on ju je napustio i otputovao u beli svet. Međutim on je obećao
da će se vratiti svojoj voljenoj. Ana je čeznula za njim celog njenog života i
bila je skrhana tugom. I kada je umrla cveće je izraslo na njenom grobu i to
cveće oslikava Aninu nadu, čežnju i tugu. To je bila ruska legenda o tom
cvetu.
Antički Grci su povezali pojavu tog cveta
sa kćerkom vladara Inoa. Jedina Inova kćerka je volela Zevsa. Međutim Zevsova
ljubomorna žena Hera je bacila čini na devojku i pretvorila je u kravu. Tada je
Zevs počeo da uzgaja cvet dan i noć za njegovu ljubavnicu. Ovo cveće je
predstavljalo ljubavni trougao, a u jednu ruku dan i noć predstavlja poređenje
obične smrtnice naspram boginje. U drugu ruku cveće sadrži u sebi verovanje da
Herina čarolija nije večita. Međutim Rimljani su smatrali da dan i noć
predstavlja preterano znatiželjne osobe koje su bogovi pretvorili u cveće kada
su te osobe špijunirale Afroditu.
U nekim našim krajevima sačuvalo se
verovanje da bi ljubavnici trebalo da sade i neguju dan i noć, jer je simbolika
ovog cveta "mislim na tebe danju i noću". U knjizi "Tajni govor
cveća i drveća" Bogomira Mihajlovića navodi se da je žena, koja u mnoštvu
cveća izabere dan i noć, romantična.
Dan i noć (Viola tricolor) pripada
familiji ljubičica, ali ima krupnije cvetove, bez mirisa. Prošlo je mnogo
vremena dok se mala Viola tricolor, iz vremena kraljice Elizabete I, razvila u
današnju hibridnu, kultivisanu vrstu. Prvi primerek dobijen je pre 150 godina u
jednoj bašti, u blizini Londona. Cvet dan i noć u Engleskoj nazivaju "tri
lica pod kapuljačom", ili "zagolicaj mi maštu", a Šekspir ga je
zvao "kupidonov cvet". Kraljica Titanija, prema verovanju u
Engleskoj, ludo se zaljubila zahvaljujući moćnom ljubavnom napitku spravljenom
od "kupidonovog cveta".
U "Rečniku srpskih narodnih verovanja
o biljkama", prema rasporedu latica, ljubičicu dan i noć nazivaju
"maćuhica": "Maćeha sedi na dve stolice, svaka od njenih kćerki
ima svoju stolicu, dok obe pastorke moraju da dele jednu stolicu". Drugi
je nazivaju "dikino oko", zbog osobine ovog cveta da se stalno okreće
prema suncu.
Više zanimljivosti na:
Нема коментара:
Постави коментар